Jovići su malo naselje udaljeno 5 kilometara istočno od Ražanca ,na nadmorskoj visini od 160 metara. Kroz Joviće prolazi državna cesta D 106 Posedarje – Pag,. Od južne obale velebitskog kanala su udaljeni oko 700 metara, a do mora vodi asfaltirana cesta. Omiljena kupališta Jovićana su Radanovica, Vrulja, Dvogrlice, Baraćovo kupalo, Ikinca i Čelinka. Između mora i kuća prostire se krš, a prema Ražancu hrastova šuma Gaj.
Današnji Jovići “rasporedili” u tri skupine zaselaka :Istočni Jovići( obitelji Demo, Jović i Miočić) Srednji Jovići( obitelji Jović, Bukvić, Pavić, Gruban)i Zapadni Jovići ( Obitelji Barać, Mustać, Kandasić, Vuleta). Sva tri zaselka broje oko 350 stanovnika. Najveći zaselak su srednji Jovići gdje se nalazi škola sagrađena između dva rata, crkva i seosko groblje.
Mještani su se od davnina bavili stočarstvom i poljodjeljstvom. Zbog posolice , bure i slabodohodovne poljoprivrede oduvijek su se bavili i pomorstvom, tako da u Jovićima nema kuće u kojoj nema najmanje jedan pomorac.
Povijest
Nastali su na području starohrvatskog sela Čakavaci. Ime su dobili po obitelji Jović koja se tu nalazi od 1609.g. u Polačini, odnosno u zaselku Pustojancima. Prije turskih vremena ovdje su živjela hrvatska sela Pustojanci, Čakavci Veliki i Mali ,a spominju se 1367.g. za vrijeme hrvatskih knezova Markovića roda Šubića iz Bribira. Upadom Turaka u ove krajeve, kao I mnoga naša sela Pustojanci i Čakavci potpuno uništeni i razoreni. Iz spisa doznajemo da su knezovi Markovići 1501-1508.g. prodavali svoja imanja Čakavcima, najvjerojatnije od straha pred Turcima. Zadnji se spominje od Knezova Marković 1551.g. kad prodaje zemlju Grguru Jurinoviću.